Jump to content
IAC Board

PhD Studies in the Humanities


sasastevic

Recommended Posts

Pozdrav!

Ja sam Sa?a Stević, od jeseni 2007. na doktorskim studijama na Department of Comparative Literature, Yale University.

Znam da ima mnogo zainteresovanih za postdiplomske studije u Americi, i znam da nije uvek lako snaci se i izabrati pravi univerzitet i program. Buduci da sam se se veoma dugo spremao za apliciranje, cini mi se da solidno poznajem barem neke aspekte tog procesa i veoma sam voljan da ta svoja saznanja podelim sa zainteresovanima (naravno, dobr deo ovoga sto cu reci mozete naci u nekim od knjiga koje sluze kao vodici kroz proces apliciranja; razume se, navodim samo ono sto se potvrdilo u praksi u mom slucaju). Ove informacije bice najkorisnije studentima koje interesuju postdiplomske studije iz humanistickih nauka, posebno jezika i knjizevnosti.

Za pocetak, da razbijem jedan mit. Ljudi cesto misle da je strasno tesko naci novac za postdiplomske studije iz drustvenih nauka. Mnogo puta mi se desilo da me ljudi sazaljivo gledaju kada im kazem kojom se oblascu bavim, misleci da je apsolutno nemoguce da ce mi neko platiti postdiplomske studije iz knjizevnosti. To je, medjutim, potpuno netacno. Naravno, sve zavisi od univerziteta i toga koliko je univerzitet bogat, ali kada je rec o dobrostojecim, prestiznim privatnim univerzitetima (Yale, Princeton, Penn, University of Chicago...), kao i kada je rec o mnogim dobrim drzavnim univerzitetima, u principu vazi sledece pravilo: SVAKO KO JE PRIMLJEN NA DOKTORSKE STUDIJE DOBIJA PUNU STIPENDIJU NA PET DO SEST GODINA.

Naravno, ima i izuzetaka. Na primer, univerziteti koji su deo University of California (Berkeley, UCLA, Irvine, itd.) vrlo tesko daju novac strancima. Pored toga, mnogi drugi drzavni univerzitet ne daju svima punu stipendiju, jer jednostavno nisu dovoljno bogati. Medjutim, kad se sve sabere moguce je iz takta nabrojati veliki broj odlicnih ili dobrih univerziteta koji po automatizmu daju pare doktorantima: Yale, Brown, Princeton, Penn, NYU, Columbia, University of Illinois at Urbana-Champaign, University of Connecticut, a mogu se dodati i University of Toronto i University of Western Ontario u Kanadi, da nabrojim samo one koji mi odmah pali na pamet.

Treba odmah napomenuti da ono sto vazi za doktorat ne vazi za magisterijum. Teze je naci novac za jednogodisnji ili dvogodisnji M.A. nego za petogodisnji doktorat. To je verovatno posledica cinjenice da Amerikanci (osim u nekim specificnim slucajevima, npr. M.B.A.) generalno sve manje i nude magistarski i jednostavno imaju samo integrisane doktorske studije koje pocinju po zavrsetku osnovnih studija (o ovome cu nesto vise reci malo kasnije).

Dakle, prvo i osnovno, nemojte se brinuti za finansije, ima sasvim dovoljno dobrih (a i losih!) univerziteta koji ce vam dati novac. Sledeca kljucna stvar je, naravno, izbor univerziteta. Kada je o tome rec, niko ne moze da vam pomogne toliko koliko mozete sami sebi da pomognete. Formula je jednostavna: intenzivno prekopavajte sajtove univerziteta u potrazi za onim sto vas zanima. Odmah se spremite na cinjenicu da je to veliki posao. Ja za pocetak preporucujem sajt www.gradschools.com koji sadrzi informacije o manje-vise svim katedrama za pojedinacne naucne oblasti u Americi.

Po mom misljenju daleko najvaznija stvar je da postoji saglasnost izmedju onoga sto vas zanima i onoga sto se radi na nekoj katedri. Podrazumeva se da nisu sve katedre za englesku knjizevnost ili za istoriju, na primer, iste. Jedna katedra za istoriju moze biti posebno jaka u oblasti, recimo, istorije srednjeg veka, a neka druga moze biti posebno jaka u oblasti kulturne istorije XX veka, a vama sve do ne vredi nista ako vas zanimaju politicke prilike u XVII veku. Dakle, prosto receno, vi i katedra morate biti mach. Kako se to utvrdjuje? Pa vrlo jednostavno: NA KATEDRI NA KOJU SE PRIJAVLJUJETE TREBA DA BUDE DVOJE-TROJE LJUDI SA KOJIMA MOZETE DA RADITE, ODNOSNO KOJI VAM MOGU BITI MENTORI. Da pocnem sa licnim primerom. Mene zanima evropski (engleski, francuski, ruski) roman XIX i ranog XX veka, a na mojoj katedri na Yale University, ima bar petoro ljudi koji bi mi mogli biti mentori jer se time bave. Dakle, krenete da prebirate po sajtovima katedara za vasu naucnu oblast na raznim univerzitetima i gledate tzv. faculty profiles, odnosno gledate cime se ljudi otprilike bave. Ako ni to nije dovoljno, onda mozete da ih 'guglujete' ili pogledate njihove knjige na Amazonu, i sl. Da zakljucim, trebaju vam pre svega ljudi koji se bave slicnim stvarima kao i vi i koji, sto je takodje vrlo vazno, imaju kompatibilan pogled nas naucna pitanja kojima zelite da se bavite.

Cesto pitanje - znam da sam se ja to pitao - jeste treba li kontaktirati profesore. To verovatno ne moze da steti, ali sigurno nije neophodno. Ja, na primer, nisam kontaktirao nikoga na Jejlu, pa su me ipak primili. U drustvenim disciplinama, na katedrama za nacionalne knjizevnosti, iza komparatistiku, filozofiju, klasicnu filologiju i slicno, vi ionako, pored obaveznog personal statementa morate da saljete jedan svoj naucni rad od 15-20 strana, iz koga ce se vrlo lepo videti sta umete, kako razmisljate i kakvi su vasi stavovi. U svakom slucaju, ako cete nekog kontaktirati, nemojte da ga smarate, nemojte ga pitati stvari koje vam on ne moze reci, nego se dobro upoznajte sa njegovim naucnim radom, i kontaktirajte ga kao mlad naucnik koji poznaje njegov rad i zali da se bavi srodnom problematikom; to je najbolji nacin da nekoga zainteresujete za sebe.

Jos jedno vazno pitanje je pitanje rangiranja. Kao sto verovatno znate, Amerikanci besomucno rangiraju kako univerzitete, tako i posebne katedre. Koliko je to vazno? Ukratko receno, sigurno da nije mnogo bitno da li je neka katedra treca, peta ili deseta, pa cak i petnaesta u Americi, ali jeste vazno da li je peta ili sezdeset peta.

Takodje je vazno da vodite racuna da postoje dve vrste rangiranja. Jedno je rangiranje celih univerziteta (najpoznatije je ono koje vrsi US NEWS), i tu su, na primer, prva tri Princeton, Harvard i Yale. Ruku na srce, to rangiranje ne treba mnogo da vas zanima. Jedan univerzitet moze biti prvi u Americi, ali slaba vajda od toga ako je bas u vasoj naucnoj oblasti trideset i prvi.

Dakle, mnogo je vaznije kako je rangirana vasa katedra. Istini za volju, najbolje katedre obicno jesu na univerzitetima kao sto su Harvard, Yale, Cornell, Stanford, Berkeley i drugi slicnog ranga, ali ima i dosta izuzetaka. Desava se, i to ne retko, da na univerzitetima koji inace nisu bas dobri postoje odlicne katedre iz odredjenih naucnih oblasti. Da se,opet, posluzim primerom iz svoje naucne oblasti: State University of New York u Bafalu (SUNY Buffalo) sigurno nije narocito prestizan univerzitet (ne znam ni da li je u prvih sto u Americi), ali zato ima katedru za komparatistiku koja je u prvih deset. Ili, da uzmem drugi primer, University of Pittsburgh nije Harvard niti Stanford (mada je bolji od SUNY Buffalo), ali zato ima jednu od dve najbolje katedre za filozofiju u Americi.

Napominjem jos jednom, ova rangiranja su cesto osporavana, i predmet su mnogih kontroverzi, a osim toga vrlo su cesto zastarela. Medjutim, ona ipak pruzaju neki generalni orijentir. Cak i ako grese oko toga ko je treci a ko peti, tesko da mogu da pogrese oko toga ko je treci a ko je pedeseti.

Dakle, po mom misljenju dobitna kombinacija glasi: odabrati katedru koja je generalno jaka, koja je posebno jaka u vasoj subspecijalnosti, i na kojoj radi dosta ljudi sa kojima mozete da saradjujete.

Ako se pripremate za doktorske studije iz oblasti humanistickih nauka, vazan segment ce biti GRE. Medjutim, i tu treba biti svestan nekih stvari. Prvo, ako zelite da studirate englesku knjizevnost, nikoga nece biti briga za vas Quantitative GRE (a taj kvantitativni deo GRE je i najlaksi deo posla). Mnogo ce ih vise zanimati vas Verbal GRE, koji je i najtezi. Tu nema jednostavnog odgovora. Morate, s jedne strane, da radite na strategijama resavanja pitanja (videcete da kod parova reci postoji nekoliko osnovnih logickih odnosa), a s druge strane, morate raditi na ucenju reci. Koliko god da je vas engleski dobar, on nije dovoljno dobar za GRE. Ako zelite da se ozbiljno spremate za ispit morate odvojiti nekoliko meseci i nauciti stotine, a mozda i nekoliko hiljada novih reci. Ja sam ih naucio oko 2000, a engleski mi je bio jako dobar i pre toga. Inace, moji rezutati su: GRE VERBAL 610 (87%), GRE QUANT 680 (68%) i ANALYTICAL WRITING 5.0 (71%). Dobra stvar je da su Amerikanci svesni da vam engleski nije maternji i imace razumevanja za vase nesto slabije rezultate verbalnog GRE.

Ja cu svakako nastojati da na ovaj post dodam sve cega se setim a moglo bi da bude od pomoci pri prijavljivanju na studije u Americi.

Podrazumeva se da sam otvoren za pitanja!

Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...
Pozdrav!

Ja sam Sa?a Stević, od jeseni 2007. na doktorskim studijama na Department of Comparative Literature, Yale University.

Znam da ima mnogo zainteresovanih za postdiplomske studije u Americi, i znam da nije uvek lako snaci se i izabrati pravi univerzitet i program. Buduci da sam se se veoma dugo spremao za apliciranje, cini mi se da solidno poznajem barem neke aspekte tog procesa i veoma sam voljan da ta svoja saznanja podelim sa zainteresovanima (naravno, dobr deo ovoga sto cu reci mozete naci u nekim od knjiga koje sluze kao vodici kroz proces apliciranja; razume se, navodim samo ono sto se potvrdilo u praksi u mom slucaju). Ove informacije bice najkorisnije studentima koje interesuju postdiplomske studije iz humanistickih nauka, posebno jezika i knjizevnosti.

Za pocetak, da razbijem jedan mit. Ljudi cesto misle da je strasno tesko naci novac za postdiplomske studije iz drustvenih nauka. Mnogo puta mi se desilo da me ljudi sazaljivo gledaju kada im kazem kojom se oblascu bavim, misleci da je apsolutno nemoguce da ce mi neko platiti postdiplomske studije iz knjizevnosti. To je, medjutim, potpuno netacno. Naravno, sve zavisi od univerziteta i toga koliko je univerzitet bogat, ali kada je rec o dobrostojecim, prestiznim privatnim univerzitetima (Yale, Princeton, Penn, University of Chicago...), kao i kada je rec o mnogim dobrim drzavnim univerzitetima, u principu vazi sledece pravilo: SVAKO KO JE PRIMLJEN NA DOKTORSKE STUDIJE DOBIJA PUNU STIPENDIJU NA PET DO SEST GODINA.

Naravno, ima i izuzetaka. Na primer, univerziteti koji su deo University of California (Berkeley, UCLA, Irvine, itd.) vrlo tesko daju novac strancima. Pored toga, mnogi drugi drzavni univerzitet ne daju svima punu stipendiju, jer jednostavno nisu dovoljno bogati. Medjutim, kad se sve sabere moguce je iz takta nabrojati veliki broj odlicnih ili dobrih univerziteta koji po automatizmu daju pare doktorantima: Yale, Brown, Princeton, Penn, NYU, Columbia, University of Illinois at Urbana-Champaign, University of Connecticut, a mogu se dodati i University of Toronto i University of Western Ontario u Kanadi, da nabrojim samo one koji mi odmah pali na pamet.

Treba odmah napomenuti da ono sto vazi za doktorat ne vazi za magisterijum. Teze je naci novac za jednogodisnji ili dvogodisnji M.A. nego za petogodisnji doktorat. To je verovatno posledica cinjenice da Amerikanci (osim u nekim specificnim slucajevima, npr. M.B.A.) generalno sve manje i nude magistarski i jednostavno imaju samo integrisane doktorske studije koje pocinju po zavrsetku osnovnih studija.

Dakle, prvo i osnovno, nemojte se brinuti za finansije, ima sasvim dovoljno dobrih (a i losih!) univerziteta koji ce vam dati novac. Sledeca kljucna stvar je, naravno, izbor univerziteta. Kada je o tome rec, niko ne moze da vam pomogne toliko koliko mozete sami sebi da pomognete. Formula je jednostavna: intenzivno prekopavajte sajtove univerziteta u potrazi za onim sto vas zanima. Odmah se spremite na cinjenicu da je to veliki posao. Ja za pocetak preporucujem sajt www.gradschools.com koji sadrzi informacije o manje-vise svim katedrama za pojedinacne naucne oblasti u Americi.

Po mom misljenju daleko najvaznija stvar je da postoji saglasnost izmedju onoga sto vas zanima i onoga sto se radi na nekoj katedri. Podrazumeva se da nisu sve katedre za englesku knjizevnost ili za istoriju, na primer, iste. Jedna katedra za istoriju moze biti posebno jaka u oblasti, recimo, istorije srednjeg veka, a neka druga moze biti posebno jaka u oblasti kulturne istorije XX veka, a vama sve do ne vredi nista ako vas zanimaju politicke prilike u XVII veku. Dakle, prosto receno, vi i katedra morate biti mach. Kako se to utvrdjuje? Pa vrlo jednostavno: NA KATEDRI NA KOJU SE PRIJAVLJUJETE TREBA DA BUDE DVOJE-TROJE LJUDI SA KOJIMA MOZETE DA RADITE, ODNOSNO KOJI VAM MOGU BITI MENTORI. Da pocnem sa licnim primerom. Mene zanima evropski (engleski, francuski, ruski) roman XIX i ranog XX veka, a na mojoj katedri na Yale University, ima bar petoro ljudi koji bi mi mogli biti mentori jer se time bave. Dakle, krenete da prebirate po sajtovima katedara za vasu naucnu oblast na raznim univerzitetima i gledate tzv. faculty profiles, odnosno gledate cime se ljudi otprilike bave. Ako ni to nije dovoljno, onda mozete da ih 'guglujete' ili pogledate njihove knjige na Amazonu, i sl. Da zakljucim, trebaju vam pre svega ljudi koji se bave slicnim stvarima kao i vi i koji, sto je takodje vrlo vazno, imaju kompatibilan pogled nas naucna pitanja kojima zelite da se bavite.

Cesto pitanje - znam da sam se ja to pitao - jeste treba li kontaktirati profesore. To verovatno ne moze da steti, ali sigurno nije neophodno. Ja, na primer, nisam kontaktirao nikoga na Jejlu, pa su me ipak primili. U drustvenim disciplinama, na katedrama za nacionalne knjizevnosti, iza komparatistiku, filozofiju, klasicnu filologiju i slicno, vi ionako, pored obaveznog personal statementa morate da saljete jedan svoj naucni rad od 15-20 strana, iz koga ce se vrlo lepo videti sta umete, kako razmisljate i kakvi su vasi stavovi. U svakom slucaju, ako cete nekog kontaktirati, nemojte da ga smarate, nemojte ga pitati stvari koje vam on ne moze reci, nego se dobro upoznajte sa njegovim naucnim radom, i kontaktirajte ga kao mlad naucnik koji poznaje njegov rad i zali da se bavi srodnom problematikom; to je najbolji nacin da nekoga zainteresujete za sebe.

Jos jedno vazno pitanje je pitanje rangiranja. Kao sto verovatno znate, Amerikanci besomucno rangiraju kako univerzitete, tako i posebne katedre. Koliko je to vazno? Ukratko receno, sigurno da nije mnogo bitno da li je neka katedra treca, peta ili deseta, pa cak i petnaesta u Americi, ali jeste vazno da li je peta ili sezdeset peta.

Takodje je vazno da vodite racuna da postoje dve vrste rangiranja. Jedno je rangiranje celih univerziteta (najpoznatije je ono koje vrsi US NEWS), i tu su, na primer, prva tri Princeton, Harvard i Yale. Ruku na srce, to rangiranje ne treba mnogo da vas zanima. Jedan univerzitet moze biti prvi u Americi, ali slaba vajda od toga ako je bas u vasoj naucnoj oblasti trideset i prvi.

Dakle, mnogo je vaznije kako je rangirana vasa katedra. Istini za volju, najbolje katedre obicno jesu na univerzitetima kao sto su Harvard, Yale, Cornell, Stanford, Berkeley i drugi slicnog ranga, ali ima i dosta izuzetaka. Desava se, i to ne retko, da na univerzitetima koji inace nisu bas dobri postoje odlicne katedre iz odredjenih naucnih oblasti. Da se,opet, posluzim primerom iz svoje naucne oblasti: State University of New York u Bafalu (SUNY Buffalo) sigurno nije narocito prestizan univerzitet (ne znam ni da li je u prvih sto u Americi), ali zato ima katedru za komparatistiku koja je u prvih deset. Ili, da uzmem drugi primer, University of Pittsburgh nije Harvard niti Stanford (mada je bolji od SUNY Buffalo), ali zato ima jednu od dve najbolje katedre za filozofiju u Americi.

Napominjem jos jednom, ova rangiranja su cesto osporavana, i predmet su mnogih kontroverzi, a osim toga vrlo su cesto zastarela. Medjutim, ona ipak pruzaju neki generalni orijentir. Cak i ako grese oko toga ko je treci a ko peti, tesko da mogu da pogrese oko toga ko je treci a ko je pedeseti.

Dakle, po mom misljenju dobitna kombinacija glasi: odabrati katedru koja je generalno jaka, koja je posebno jaka u vasoj subspecijalnosti, i na kojoj radi dosta ljudi sa kojima mozete da saradjujete.

Ako se pripremate za doktorske studije iz oblasti humanistickih nauka, vazan segment ce biti GRE. Medjutim, i tu treba biti svestan nekih stvari. Prvo, ako zelite da studirate englesku knjizevnost, nikoga nece biti briga za vas Quantitative GRE (a taj kvantitativni deo GRE je i najlaksi deo posla). Mnogo ce ih vise zanimati vas Verbal GRE, koji je i najtezi. Tu nema jednostavnog odgovora. Morate, s jedne strane, da radite na strategijama resavanja pitanja (videcete da kod parova reci postoji nekoliko osnovnih logickih odnosa), a s druge strane, morate raditi na ucenju reci. Koliko god da je vas engleski dobar, on nije dovoljno dobar za GRE. Ako zelite da se ozbiljno spremate za ispit morate odvojiti nekoliko meseci i nauciti stotine, a mozda i nekoliko hiljada novih reci. Ja sam ih naucio oko 2000, a engleski mi je bio jako dobar i pre toga. Inace, moji rezutati su: GRE VERBAL 610 (87%), GRE QUANT 680 (68%) i ANALITICAL WRITING 5.0 (71%). Dobra stvar je da su Amerikanci svesni da vam engleski nije maternji i imace razumevanja za vase nesto slabije rezultate verbalnog GRE.

Ja cu svakako nastojati da na ovaj post dodam sve cega se setim a moglo bi da bude od pomoci pri prijavljivanju na studije u Americi.

Podrazumeva se da sam otvoren za pitanja!

Cao Sasa,

Ja sam Adrian . Zavrsio sam pravo u Novom Sadu sa prosekom 8.65 i trenutno sam na master studijama iz oblasti nmedjunarodna ljudska prava i radim u Izvrsnom vecu Vojvodine. Ono sto bih ja hteo jeste da od jeseni 2008 nastavim posdiplomske studije na University of Miami school of law. Vec sam neke ljude tamo kontaktirao ko ce mi pomoci, samo mi trebaju i tvoji saveti u vezi sto lakseg admission procesa i sto efikasnijeg dobijanje stipendija za studente prava ili ljudskih prava i medjunarodnih odnosa. Naravno ja sam kontaktirao i ljude u IAC-bg i nadam se da cu sve dokumente za apliciranje spremiti najkasnije do februara 2008 kada je deadline za admission na Miami university.

Sve najbolje i zelim ti prijatan boravak na Yale university.

ADRIAN NS

Link to comment
Share on other sites

  • 2 weeks later...

Ciao Sa?a

Ja sam Ivana.

Diplomirala sam i magistrirala na italijanskoj knji?evnosti a cilj mi je da nastavim sa komparatistikom na nekom američkom faksu.

Tvoj pregledni post mi je dao određene smjernice, ali zamolila bih te, ukoliko zna?, da napi?e? adresu na kojoj se rangiraju katedre.

Mene zanimaju bajke svijeta, pa ako imas ideju gdje im se posvecuje posebna pa?nja, napi?i.

Hvala na vremenu i pozdrav :-)

Link to comment
Share on other sites

Dear Ivana,

One thing that you might do to get started is to begin a bit of the research on your own. Start with google and of course, since you are working on Comparative Literature in Italian, you might want to research on that topic and see who is publishing and writing on those topics. For example, just typing in Departments for Comparative Literature graduate studies into google will give you quite a bit of research. Or you could type in, Rankings for Comparative Literature Graduate Studies and also get quite a bit of information that you can begin to browse and research.

Also if you want to look for your own criteria, especially as it pertains to funding, you might try the www.phds.org site.

I hope that this helps. Since Sasa just arrived at Yale to begin his graduate studies, it might be quite some time before he even has time to visit the forum. Also do not forget to visit the American Corner and look at the Humanities Edition of Petersons. That should also give you quite a bit of information so that you can research and work on your GRE.

Elz

Link to comment
Share on other sites

Dear Elz,

I am going to do a research on all that you suggest and once again thanks for the usefull tips and for the books for GRE. I already started reading and preparing for the exams and I find GRE very challenging.

Thanks for the seminar on Thursday too, it helped me to clear out a lot of stuff considering the preparation for admissions.

Since I live in Podgorica, please let me know if you ever decide to organize GRE and TOEFL courses there.

Best regards

Ivana

Link to comment
Share on other sites

Ciao Sa?a

Ja sam Ivana.

Diplomirala sam i magistrirala na italijanskoj knji?evnosti a cilj mi je da nastavim sa komparatistikom na nekom američkom faksu.

Tvoj pregledni post mi je dao određene smjernice, ali zamolila bih te, ukoliko zna?, da napi?e? adresu na kojoj se rangiraju katedre.

Mene zanimaju bajke svijeta, pa ako imas ideju gdje im se posvecuje posebna pa?nja, napi?i.

Hvala na vremenu i pozdrav :-)

Draga Ivana,

evo kako stvari stoje. Nema nekih narocito svezih rangiranja katedara za komparatistiku. probaj sa sajtom http://graduate-school.phds.org/rankings/c...ture/priorities? Tu su rangiranja dosta bajata, ali su ipak neka indikacija. Po nekoj mojoj proceni vrlo su jake sledece katedre: Harvard, Princeton, Yale, University of Pennsylvania, Berkeley, Stanford, Cornell, Columbia, NYU, University of Chicago, Univeristy of Michigan, Duke, UCLA, UCSD, Ovako ad hoc. Takodje dobre katedre koje mi padaju na pamet bi bile, recimo, Brown, Indiana University, Buffalo, Rurgers, University of Minnesota, University of Southern California... Da sam na tvom mestu ja bih pogledao koji od tih univerziteta imaju dobre katedre za italijanistiku (dobre katedre su u principu one na kojima postoje doktorske studije). Sto se tice, bajki tu sam, nazalost, slab, ali mozda ima smisla da to trazis pod children's literarture ili folklore.

Srecno i pozdrav,

Sasa

Link to comment
Share on other sites

Well Sasha,

Since you have found time to visit the forum, come on and tell us more. What's it like so far?

Elz

Wel, its busy, busy and busy, and the academic part of the whole thing didn't even start yet. For the time being its pretty much: how do I get to Walmart, call at&t for the new phone line, call the gas company...There was a number of orientation events, focusing mostly on practical matters, and that was pretty useful. And there was the matriculation ceremony with the dean of the grad school and the president of the university, and other officials in their funny formal oufits, togas, etc. The bigges thing was the library. Nobody warned me that - unlike the academic libraries in Serbia - you are expected to find the books you need on your own. And that's kind of difficult when you are in a 16-stories library with more than 10 000 000 volumes! That's pretty much it. The classes start next week, so will see.

Sasha

Link to comment
Share on other sites

Ah Sasa,

I think that once you get the hang of our library system, you will be crazy about it - because it allows you the luxury of browsing by subject matter, much like a giant bookstore. For example, I always lived in the D-DK area of Bizzel Memorial.

(Slavic History). It must seem a bit odd to have to have a map to find your way around the library, but I swear you will find the library totally enriching once you learn your way around it.

No matter what book I was after, I always found so many other great and interesting books parked around the one I was looking for. The Library of Congress system of our libraries is really an amazing thing. As a young country, we had the luxury of arranging our books by subject matter. Of course in your subject matter, you are facing a run all around the library B)

However, I do think that you will start to enjoy it once you learn your way around it.

Please keep us posted on your adventures.

Elz

Link to comment
Share on other sites

Draga Ivana,

evo kako stvari stoje. Nema nekih narocito svezih rangiranja katedara za komparatistiku. probaj sa sajtom http://graduate-school.phds.org/rankings/c...ture/priorities? Tu su rangiranja dosta bajata, ali su ipak neka indikacija. Po nekoj mojoj proceni vrlo su jake sledece katedre: Harvard, Princeton, Yale, University of Pennsylvania, Berkeley, Stanford, Cornell, Columbia, NYU, University of Chicago, Univeristy of Michigan, Duke, UCLA, UCSD, Ovako ad hoc. Takodje dobre katedre koje mi padaju na pamet bi bile, recimo, Brown, Indiana University, Buffalo, Rurgers, University of Minnesota, University of Southern California... Da sam na tvom mestu ja bih pogledao koji od tih univerziteta imaju dobre katedre za italijanistiku (dobre katedre su u principu one na kojima postoje doktorske studije). Sto se tice, bajki tu sam, nazalost, slab, ali mozda ima smisla da to trazis pod children's literarture ili folklore.

Srecno i pozdrav,

Sasa

Sasa,

Mozda sam pretjerano pojednostavila podrucje interesovanja koje u stvari ukljucuje i odredjenu multidisciplinarnost. Opsjeg ideja je prilicno veliki. Doduse, znam pouzdano, otkrila sam prije neki dan, da Columbia ima bas phd kurs na italijanistici posvecen bajkama. Imajuci u vidu lepezu tema koje bi mogle da dodju u obzir (kao recimo porijeklo motiva), vjerovatno jesi u pravu kad mislis da bi to moglo da bude i predmet etnologije, s tim sto bi pristup knjizevnosti bio drasticno sveden. Ali otom potom, imam jos godinu dana do podnosenja aplikacija i iskusavanja srece :-)

Hvala jos jednom i pozdrav

Ivana

Link to comment
Share on other sites

Oh our dear Sasha,

Hope you are getting into the thick of intellectual life. Say, when you have time would you be willing to share some GRE score info with us? We are getting a great many questions and some of the scores that students are hoping will get them seem to me a bit dismal. I really like to see students over the 50th percentile, especially when counting on a substantial financial aid package. I think it is harder for students in the social sciences because a great deal is riding on their verbal which can be the hardest part for non-native speakers. What are your thoughts on this?

Elz

Link to comment
Share on other sites

Oh our dear Sasha,

Hope you are getting into the thick of intellectual life. Say, when you have time would you be willing to share some GRE score info with us? We are getting a great many questions and some of the scores that students are hoping will get them seem to me a bit dismal. I really like to see students over the 50th percentile, especially when counting on a substantial financial aid package. I think it is harder for students in the social sciences because a great deal is riding on their verbal which can be the hardest part for non-native speakers. What are your thoughts on this?

Elz

Dear Elz,

Here are my thoughts on the subject, though I'll be a bit repetitive. My scores were Verbal 610 which was 87% (this means that I was better than 87% of all the people who took the test in the past several years), my Quantitative GRE was 690 or 68%, and my Analytical Writing was 5/71%. These are good scores, especially for a foreigner. Now, here is what I think. The scores are important but not decisive. In the humanities, you usually have other valid and basically more important factors, primarily the writing sample which I believe is the most important part of the story. Moreover, you should never forget the fact that they know you are a foreigner, and they do not expect you to score as highly on the verbal part as the native speakers. This is what my department at Yale says about GRE scores in the FAQ section of its web page:

What is the minimum score required for the GRE General Test?

There is no minimum GRE score required, although the scores of those admitted tend to be high to very high (we understand, at the same time, that the GREs offer particulate challenges for test-takers with a first language other than English).

And here is what Columbia's Dept. of English and CompLit says:

Similarly, we have no fixed minimum GRE score, but successful applicants trained in the U.S. will almost always have a GRE verbal score of 680 or better. International applicants must have a minimum TOEFL score of 600 on the paper test, or 250 on the computer-based test, or a GRE verbal score of at least 600.

I think this is basically true for most top schools. If you are a native speaker, they expect you to be above 90th percentile. If you are a foreigner, they will show some tolerance, and will expect you to be within the 80th, and might tolerate 70th percentile if you are very good in other aspects of your application. I do not think that any of the most prestigious CompLit (or English) depts would tolerate more than that, i.e. a 50th or 40th percentile score.

So, I wouldn't worry if your GRE is like 10 or 15% lower than what your school expects (after all, my verbal scores were significantly lower from many of the native speakers who were admitted), but don't expect to get into a top school with a 400 Verbal GRE score.

Once again, I emphasize that the section of the GRE which is important to you largely depends on your field, and if you are interested in literature departments you shouldn't worry too much about the quantitative results.

Furthermore, I would check how many applicants your department receives yearly. In case of most best CompLit depts its usually 10 or more applicants on one available place in the program, and in English, its even worse. On the other hand, the competition is much smaller in say French, German or Slavic, so I suppose that the GREs aren't necessarily that high.

Besides, what I was saying applies to the extremely prestigious departments, and there is a lot of decent depts that probably don't expect such high scores. And there is always Canada where they usually don't require GRE in the humanities.

Finally, it is possible to boost your GRE scores. Math is really simple, and in the case of Verbal, its pretty much about learning words. That is a long and boring process, but it can be done.

I guess the GRE factor is somewhat paradoxical. If your GRE is really good, and everything else is not, you probably won't be accepted. And if everything else is extremely good, and GRE is not, that can be a negative factor depending on how bad you scored. Once again, If you are extremely good in other respects and your GRE is not absolutely disastrous you definitely stand a chance. Anyway, I think that GRE is just something depts use to confirm the general level of your abilities, though they are actually more interested in your knowledge of your discipline.

Link to comment
Share on other sites

  • 1 month later...

Evo jos nekoliko napomena koje se ticu prijavljivanja na doktorske studije u humanistici.

Prvo, jedan dodatak kada je rec o procenjivanju snage univerziteta i katedara na koje se prijavljujete. Pominjao sam ranije vaznost rangiranja. Postoji, medjutim, jos jedan znacajan kriterijum. Najvaznija stvar je zapravo kakav posao dobijaju ljudi koji su doktorirali na odredjenoj katedri (to je tzv. placement record). To su podaci koje je obicno moguce iskopati. Neke katedre ce to objaviti direktno, a negde mozete to implicitno da zalkjucite ako 'guglujete' njihove skorasnje doktorante i prosto vidite gde su zavrsili. Naravno, nema katedre sa koje svi doktoranti zavrsavaju na Harvardu i Jelju (cak i doktoranti najboljih univerziteta umeju lako da zavrse na univerzitetima problematicnog kvaliteta). Medjutim, ako doktoranti sa neke katedre redovno zavrsavaju kao profesori na tzv. komjuniti koledzima i opskurnim univerzitetima, onda bih se zapitao da li tamo zelim da doktoriram. Sa druge strane, ako vidite da na doktoranti sa neke katedre malo-malo zavrsavaju na dobrim liberal arts koledzima i solidnim univerzitetima, a poneko zablista i dobije i posao na recimo Kolumbiji ili Stenfordu, to je znak da je rec o vrlo dobroj katedri. Naravno, svi mi imamo razlicite ambicije, ali prilikom prijavljivanja prosto treba voditi racuna i o tome kakav posao moze da vam donese odredjena diploma.

Druga stvar tice se vaseg nastupa, odnosno toga kako vam izgleda application package. Ja jos uvek pokusavam da shvatim kako tacno tece proces selekcije potencijalnih studenata, ali mi je sve jasnije da su katedre cesto zatrpane prijavama i pritom imaju ograniceno vreme da se njima pozabave. Drugim recima, makar u inicijalnoj fazi vrlo malo vremena je moguce posvetiti svakom pojedinacnom studentu, i zato morate biti vidljivi na prvu loptu, odmah. Nisam siguran kolika vaznost se tacno pridaje pojedinacnim faktorima, ali mislim da kandidat za studije na najkompetitivnijim univerzitetima mora biti veoma snazan vec na prvi pogled, prosto da bi preziveo to prvo reseto. Ako imate sto kandidata na pet mesta, potpuno je jasno da veliki broj ljudi morate da odbacite vrlo brzo.

Mislim da tu narocito vaznu ulogu ima personal statement. Vrlo je cvazno da umete dobro i koncizno da kazete ljudima u admission committee da znate tacno sta hocete i da umete da im objasnite tacno zasto ste bas vi prava osoba za doktorat bas na njihovoj katedri. Iz istog razloga, rad koji pisete za prijem, tzv. writing sample treba da, sto bi se reklo, hvata citaoca za gusu.

Imajuci to u vidu, sad mi se cini - dakle ovo je utisak, nista ne tvrdim - da bi mozda ipak trebalo kontaktirati profesore unapred. Jednostavno, treba nekako da se izdvojite iz te ogromne mase aplikacija. Ne treba nikoga da smarate, ili da trazite da cita vas rad unapred, itd. Ali prosto mozda nije lose da skrenete paznju nekome: ja se bavim tim i tim, imam takav i takav pristup, poznat mi je vas rad, zelim da radim to i to. Prosto nije lose da profesor unapred bude svestan da postoji neko ko ima kompatibilna interesovanja i ko bi zeleo da radi istrazivanje kakvo bi doticni profesor hteo da nadgleda. Prosto ne mogu dovoljno da naglasim vaznost pitanja kompatibilnosti sa ljudima koji rade na odredjenoj katedri. Dakle, vi mozete biti najbolji na svetu, ali ako se bavite necim cime se ne bavi niko ili skoro niko na nekoj katedri, male su vam sanse da budete primljeni. Zato treba da im pokazete da je bas vama mesto na odredjenom univerzitetu. Naravno, sve bi to trebalo da se vidi iz same prijave, ali ipak... Uostalom, ako kontaktirate nekog licno i iskazete interesovanje za njegov rad i za ono sto se radi na katedri, time pokazujete da ste zagrejani za bas tu katedru i dajete nadu da cete prihvatiti ponudu i da ako budete primljeni necete zbrisati negde drugde.

Naime, stos je u tome da se, kada vas jednom prime, uloge drasticno menjaju. Vecina dobrih studenata biva primljena na nekoliko dobrih univerziteta koji onda krecu u rovovsku borbu za vas. Ubedjivace vas kako su bas oni najbolji, platice vam avionsku kartu da dodjete u posetu, hotel, vodice vas na veceru i na pice, organizovace vam zurku (uopste se ne salim), vucice vas za rukav i sta sve ne. Tokom proleca imate citave putujuce cirkuse primljenih studenata koji se setkaju izmedju Harvarda, Jejla, Prinstona, itd. i pokusavaju da odluce gde ce. Cak i najbolji univerziteti redovno ostanu bez polovine studenata koje su primili.

Na svu srecu, niko ne sme da trazi od vas da prihvatite ili odbijete ponudu pre 15. aprila, tako da mozete lepo da razmislite (a i da se najedete, anpijete i naputujete u njihovom trosku; naravno, pretpostavljam da ovo vazi samo za bezobrazno bogate privatne univerzitete).

Naravno, kad vas prime, treba pazljivo odvagati gde zelite da idete. Meni su najvazniji bili akademski kriterijumi i to sa kim cu tacno imati prilike da radim. Ali treba uzeti u obzir i druge stvari, na primer finansije (ne daju svi univerziteti iste stipendije, zdravstveno osiguranje, itd.), lokaciju, troskove zivota (nije isto da li ste u Minesoti ili na Menhetnu), i, sto je vrlo vazno - atmosferu. Pogledajte kakvi su ljudi, i profesori i studenti, ipak treba tu da provedete pet-sest godina, a ne zelite da budete za to vreme okruzeni skotovima. Ovde Jejlu je sve jaaaaako opusteno, mislim, vrlo se ozbiljno radi, to se podrazumeva, ali niko nema potrebu da svoju akademsku velicinu dokazuje arogancijom i nepristupacnoscu. Naprotiv, mozete racunati da ce vas i najveci autoritet na svetu (a takvih ovde ima poprilicno) tretirati kao ravnopravnog sagovornika.

Link to comment
Share on other sites

  • 3 weeks later...

Jo? jedan mali dodatak koji bi mogao biti od pomoći svima onima koji upravo lupaju glavu oko toga ?ta tačno da rade, kako da napi?u personal statement i pitaju se koliko je vazan GRE.

Ovo je link za FAQ sekciju web sajta Engleske katedre na Djuku: http://english.duke.edu/grads/faqs.php

Link sam postavio zato sto mi se čini da na ovoj stranici mo?ete naći veoma dobro formulisane odgovore na neka od ključnih pitanja oko procesa prijavljivanja na doktorske studije. Naravno, dobar deo informacija odnosi se isključivo na datu katedru, ali ima i dosta informacija korisnih za sve. Posebno mi izgledaju korisno odgovori na poslednjih nekoliko pitanja o preporukama, personal statement-u i writing sample-u. :rolleyes:

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Cao Sasa,

jedno pitanje vezano za Yale. ja sad apliciram na njihov post-professional master of architecture i trebalo bi uskoro da im posaljem paket, a imam jednu dilemu. nazalost, oni nemaju nikakav e-mail kontakt na koji bih mogla da postavim to pitanje, pa evo da pitam tebe za tvoje iskukstvo.

naime, radi se o pismima preporuke. na sajtu pise da bi pisma trebalo pa posalju profesori licno, ali i sam znas kakvi su nasi profesori, a i kakva je nasa posta, pa sam ja mislila da pisma posaljem zajedno sa paketom, naravno, zatvorena u koverte, potpisana, zapecacena i sve sto treba... nekako mi je tako sigurnije da ce stici. Pitanje je samo da li ce skola praviti problem sto nisam ispostovala njihovu odrednicu?

Hvala i pozdrav

Milena

Link to comment
Share on other sites

Cao Milena,

Evo, upravo sam nasao njihov mail: gradarch.admissions@yale.edu

Pogledao sam njihov sajt, i vidim da stvarno kazu da profesori treba licno da salju preporuke. Ja se sa tim ne bih igrao, i ako kazu licno, onda nek bude licno (ili makar odvojeno od ostatka aplikacije). Prosto ne zelis da te diskvalifikuju zbog administrativne gluposti. Cak i ako ne budes mogla da ih dobijes mailom iz nekog razloga, treba da ih pozoves i pitas (to nije tako strasno skupo).

Pozdrav i srecno,

Sasa

Link to comment
Share on other sites

Cao Milena,

Evo, upravo sam nasao njihov mail: gradarch.admissions@yale.edu

Pogledao sam njihov sajt, i vidim da stvarno kazu da profesori treba licno da salju preporuke. Ja se sa tim ne bih igrao, i ako kazu licno, onda nek bude licno (ili makar odvojeno od ostatka aplikacije). Prosto ne zelis da te diskvalifikuju zbog administrativne gluposti. Cak i ako ne budes mogla da ih dobijes mailom iz nekog razloga, treba da ih pozoves i pitas (to nije tako strasno skupo).

Pozdrav i srecno,

Sasa

Hvala puno! :closedeyes: probacu prvo na mejl...

Link to comment
Share on other sites

Sasa, imam jos jedno pitanje za tebe, vezano za Yale. Ne znam da li je i u tvom slucaju bilo ovako, ali Yale School of Architecture trazi da se nadoknada za aplikaciju plati cekom. Evo i citata sa njihovog sajta:

2. A nonrefundable application fee of $85 payable to Yale University only in the form of a certified check or money order. The applicant's U.S. Social Security number, if applicable, should be noted on the check or money order. Money orders may be obtained at local banks or the post office. This fee cannot be credited to tuition or other accounts upon admission. This fee cannot be waived.

Kako se ovo resava? Da li je neophodan cek iz banke ili postoji neki drugi nacin da se pare posalju u Ameriku?

Hvala i pozdrav,

Milena

Link to comment
Share on other sites

Sasa, imam jos jedno pitanje za tebe, vezano za Yale. Ne znam da li je i u tvom slucaju bilo ovako, ali Yale School of Architecture trazi da se nadoknada za aplikaciju plati cekom. Evo i citata sa njihovog sajta:

Kako se ovo resava? Da li je neophodan cek iz banke ili postoji neki drugi nacin da se pare posalju u Ameriku?

Hvala i pozdrav,

Milena

Da se uključim i ja ovde - pojedine banke izdaju čekove koji va?e u inostranstvu. Njihova izrada je brza i ne ko?ta ni?ta specijalno, a re?avaju problem. Naravno, potrebno je poneti stranicu aplikacije na kojoj se navodi zahtev za tim čekom, kako bi u banci znali adresu i tačan naziv institucije da bi izradili ček.

Link to comment
Share on other sites

Dear Milena,

I know I covered this with you, but just so everyone can see one of the ways to solve this problem - if you do not have a close friend who is in the USA that can do this for you, try to find some other good friend of yours that knows someone. It is not the best way, but whenever you are in a time crunch it is often the best way to get it done. Personally I am constantly having to do this. I give someone here the cash and their friend in the USA goes and buys the money order and it sends it for me. It may not be ideal, but of course ideally we would be able to conduct normal financial transactions here just like other places.

Elz

Link to comment
Share on other sites

Mislim da si vec dobila dobre odgovore na ovo pitanje, ali evo da dodam, odes u banku i trazis da ti naprave tzv. nostro-cek, tj. cek koji ce ti vaziti i napolju. Ja sam to radio kad sam davno polagao Toefl, tako da kapiram da to radi.

Sto se tice money-ordera to ne znam tacno kako funkcionise, ali ti sve u svemu savetujem da sto pre obidjes banke.

poz,

sasa

Link to comment
Share on other sites

  • 4 weeks later...

Da odgovorim na jos jedno cesto pitanje: Da li je potreban magistarski (ili master) da bi se upisale doktorske studije u Americi? Jednostavan odgovor glasi: NE. Evo kako stvari stoje. Na doktorske studije se u principu upisujete nakon zavrsenih osnovnih studija (cetiri godine) i ne ocekuje se da imate magistarski. Amerikanci su ocito zakljucili da proizvodnja magistara nema mnogo smisla osim u specificnim slucajevima kao sto je M.B.A. sto je druga prica. Kada upisuju ljude na postdiplomske studije oni upisuju samo one kandidate za koje veruju da mogu da doktoriraju i uspesno se bave naukom. Dakle, zavrsite svoje cetvorogodisnje osnovne studije i onda se upisujete na doktorske studije koje u principu traju pet godina. Od toga tokom prve dve - dve i po godine pohadjate kurseve i ispunite druge obaveze (na primer savladate potrebno znanje stranih jezika) i onda pristupate izradi doktorske teze. Obicno postoji mogucnost da posle prve ili druge godine zatrazite da vam se dodeli M.A. za ono sto ste do tog momenta uradili ali to obicno ne znaci pisanje magistarskog nego vam se prosto dodeljuje titula za to sto ste ispunili jedan deo svojih obaveza na doktorsim studijama. Kao i uvek, i ovde ima izuzetaka i postoje univerziteti koji zahtevaju da prvo uradite magistarski, da bi vas primili na doktorske studije, ali to je sve redje i koliko je meni poznato gotovo da nema vaznijeg univerziteta koji jos uvek postavlja taj zahtev. Od ozbiljnijih univerziteta M.A. traze Indiana University, University of North Carolina - Chapel Hill, University of Washington i kanadski univerziteti, i mozda jos poneko, bar kada je rec o vecini humanistickih disciplina. Nisam siguran da li stvari stoje isto i u prirodnim naukama. Ono sto se takodje ponekad desava jeda vas uslovno prime na doktorske studije ali da pritom ocekuju da kao deo integrisanog doktorskog programa prvo odradite magistarski (obicno godinu dana kurseva + teza) pa onda idete dalje. Takav je slucaj na Kolumbiji, na primer gde vam se prva godina zove M.A. godina i onda ako tu sve uradite kako treba nastavljate u Ph.D. program kao i na University of California - Santa Barbara.

Da zakljucim, dominantna praksa jeste da univerziteti kada primaju studente na postdiplomske studije primaju iskljucivo na petogodisnje doktorske studije i pritom apsolutno ne ocekuju da imate magistarski. Istovremeno, ako ste nekim slucajem uradili magistarski ili master, odnosno ako ste polozili neke ispite na postdiplomskim studijama pre prijavljivanja na doktorat u Americi, kada vas prime na doktorske studije mozete traziti da vam se odredjeni broj ispita prizna i da vam se za toliko umanje broj kurseva koje morate proci na doktorskim studijama.

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

Loading...
×
×
  • Create New...